Svijet mi je odjednom postao tajna

Čudan li je ovaj čovjek! Dva čuvara i pratioca ga nikada ne ostavljaju sama. Njegov jezik im je pero, a pljuvačka – tinta. A on opet govori ono što ga se ne tiče!

03.02.2012.

Sjećaš li se srce?

Sjećaš li se, srce, što je nekad bilo?
Sjećaš li se sada prošlosti i dana,
Kad si puno vjere, kao tiče milo,
Dizalo se letom put nebesnih strana?

Ugušeni zrače, u oblaku tuge,
Vihori i b'jesi slomiše ti krila,
Boravište tvoje bjehu šarne duge,
I tičija jata družina ti bila...

K'o nevini cvijet, puno čednog mira,
U zanosu milom grlili te snovi,
I k'o akord mili anđeoskih lira
Budila te pjesma zvukom želja novi'.

Netaknuto burom borbe i spoznanja
Živjelo si mirno u želji i plamu,
Al' sve želje drage o kojima sanja
Razduv'o je vjetar u poroz i tamu...

Ružičasti veo, kroz koji se žudno
Gledalo u prostor života i ljudi,
Rastrgla je java i poznanje budno,
Pa satana mrska sad pred nama bludi.

O, dajte mi nazad v'jenac prošlih dana,
Vratite mi čase, u kojim' sam samo
Osjećao ljubav i vjerov'o sl'jepo
U ljude i Boga što boravi tamo


-Aleksa Šantić-
Svijet mi je odjednom postao tajna
<< 02/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
26272829



Ponešto sama napišem, ali većina stvari na ovom blogu je ono što se meni u trenutku svidi, citat, ili stih, a poklopi se sa mojim trenutnim razmišljanjem ili stanjem, ili mi se jednostavno svidi - a izvori su različiti. Zato su navodnici tu. :)

BROJAČ POSJETA
16666

Powered by Blogger.ba