“Srce koje voli uvijek je mlado.”
"Ni Mjeseca, ni laveža pasa.
Od samoće skoro ja bih plako´.
Stani malo, živote bez glasa,
Ja još nisam ostario tako."
Čudan li je ovaj čovjek! Dva čuvara i pratioca ga nikada ne ostavljaju sama. Njegov jezik im je pero, a pljuvačka – tinta. A on opet govori ono što ga se ne tiče!
"Ni Mjeseca, ni laveža pasa.
Od samoće skoro ja bih plako´.
Stani malo, živote bez glasa,
Ja još nisam ostario tako."